Ne dao Bog da sudjeluješ u automobilskoj nesreći, a ako se baš mora dogoditi, neka bude što lakša i uz što manje štete.
Usput još i da nisi kriv, da onaj drugi sve prizna i da je šteta toliko sitna da vam se, ni jednom ni drugom, zapravo ne isplati pozivati policiju.
Već se, uz smiješak i puno razumijevanja, zajednički uputite do osiguranja gdje ćete “prebiti račune” i mirno nastaviti svaki svojim putem.
Formalno-pravno, postupili ste točno onako kako Zakon o sigurnosti prometa na cestama nalaže.
Njegov članak 176. propisuje da u slučaju manjih prometnih nesreća, u kojima je nastala samo materijalna šteta, ali su vozila i dalje pokretna, niste dužni pozivati policiju kako bi ona napravila uviđaj, nego je dovoljno samo vozila s ceste ukloniti, popuniti Europsko izvješće o nesreći i potom naknadu štete dalje rješavati s osiguravateljima.
Tako je to formalno-pravno, a ovako izgleda u praksi koju je doživjela jedna čitateljica Jutarnjeg lista.
Ona je prije nekih mjesec dana sudjelovala u manjoj prometnoj nesreći koju je izazvala druga vozačica, a iako su na mjesto događaja pozvale policiju, policijski su djelatnici zaključili da je šteta premala da bi se radio uviđaj te su vozačice uputili neka se međusobno dogovore pred osiguravateljem.
Srećom, vozačica koja je skrivila sudar pristala je isto izjaviti pred osiguravajućom kućom pa su se zajednički zaputile u podružnicu u Koprivnicu (podaci o osiguravatelju poznati redakciji) kako bi prijavile nesreću, a oštećena strana dobila novac.
Trebala je to biti gotova stvar - uostalom, krivac za nesreću bio je spreman svu odgovornost preuzeti na sebe - ali osiguravatelj je, vidi vraga, imao drukčije planove.
“Prijavile smo štetu, predale sve papire, gospođa je priznala krivnju i sve se više-manje činilo kao gotova stvar. Ipak, nekoliko dana nakon prijave dobivam službeni mail s odgovorom kako je odštetni zahtjev odbijen i kako ga nisu u mogućnosti pozitivno riješiti”, ispričala je za Jutarnji čitateljica.
Ukratko - osiguravatelj je zaključio kako nema nikakvih dokaza da je štetu na vozilu čitateljice prouzročio automobil vozačice koja je priznala krivnju - te slučaj ekspresno riješio.
Ironično, ispada kako je krivac za ovaj birokratski cul-de-sac upravo zakonodavac koji je, u navodnom pokušaju da olakša proceduru u slučajevima manjih prometnih nesreća, izradio propis koji oštećenima, nemaju li valjda snimke nesreće s nadzornih kamera i 16 svjedoka, praktično onemogućava da si naplate štetu, čak i u onim rijetkim slučajevima u kojima je netko na sebe spreman preuzeti krivnju.
Tako je to od 2004. godine kad je Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisao da za manje nesreće više nije nužno pozivati policiju, dok su prijašnja pravila policijski uviđaj zahtijevala pri svakom sudaru.
Ipak, nevjerojatna je lakoća kojom je zakonodavac u slučajevima manjih prometnih nesreća sve konce u rukama ostavio osiguravateljima, iako su oni stranke u postupku te itekako zainteresirani isplatiti što manje novca po odštetnim zahtjevima.
Tako ispada i iz odgovora koji je Jutarnjem listu uputila osiguravajuća kuća iz ovog posljednjeg slučaja.
“Ako se policijski očevid ne provede, podnositelj odštetnog zahtjeva dužan je dokazati osnovanost svog zahtjeva drugim pravnim sredstvima, odnosno dokazima, a to je u ovom slučaju, među ostalim, rekonstrukcija štetnog događaja, odnosno stavljanje vozila u međusobni sudarni položaj i usporedba oštećenja”, stoji u odgovoru osiguravajuće kuće.
Zanimljivo, tu rekonstrukciju štetnog događaja provode procjenitelji osiguravajućih kuća iz postupka pa je u najmanju ruku upitno koliko objektivne mogu biti stranke u postupku.
U slučaju naše priče osiguravatelj je, zgodno, zaključio kako pregledana vozila uopće nisu sudjelovala u zajedničkoj nesreći, bez obzira na priznanje krivnje koje, kažu, “nije od odlučujućeg značaja u postupku”.
Pouka priče glasi da je policiju ipak nužno zvati praktično u svakom slučaju štete jer vam u suprotnom predstoji pritužba nadležnim tijelima, a to su Pravobraniteljstvo za osiguranje u sklopu Hrvatskog ureda za osiguranje ili postupak pred Centrom za mirenje HGK.
U ovom drugom slučaju šanse da se izborite za prava iznose 50 posto, s obzirom na to da je centar ove godine imao četiri prijedloga za mirenje oštećenih strana s osiguravajućim kućama, od čega je u dva slučaja postignuta nagodba.
Nažalost, nismo uspjeli dobiti statistiku od Pravobranitelja za osiguranje, s obzirom na to da su nam iz tog ureda javili kako on, zbog ljetne stanke koja traje od 8. srpnja do čak 31. kolovoza, nije dostupan rješavati žalbe ili upite.
Pa vam je u tom periodu očito najpametnije izbjegavati volan i prometnice.