Gdje je rad prisila, tu je život robija, pisao je Maksim Gorki. Banaliziramo li citat, sloboda će izgledati još nedostižnija. Prepoznat će se svi oni koji rade zato što moraju, a ne zato što to žele. Neukusno i duboko hipokrizijski zloupotrijebljena izreka da rad oslobađa tad bi dobila potvrdu kroz krajnju destinaciju prema kojoj je vodila, no na dugu i radu za otplatu tog duga počiva – moderna ekonomska paradigma. U Americi se upravo obilježava 400 godina ropstva, i na sličan način na koji Vatikan već neko vrijeme traži oprost za zlodjela koja su napravljena pod izlikom širenja svetoga, tamošnje se financijske institucije ispričavaju što im je u temelje utkan ropski rad. Ropstvo je službeno ukinuto 1865., ali povjesničari upozoravaju da se do danas vuku repovi njegova ekonomskog utjecaja; od koristi koje su ostvarile financijske institucije i gospodarstvo do nejednakosti koje su se perpetuirano prenosile na potomke nekadašnjih robova. I nisu svi imali jednake šanse za „američki san“.
Prema nekim procjenama, u New York se slijevalo 40 posto svih prihoda s plantaža pamuka u SAD-U, kroz novac koji su zaradile financijske, brodarske i osiguravajuće tvrtke. Samo dvije ulice od Njujorške burze kupovali su i prodavali muškarce, žene i djecu, tu je bila jedna od najvećih tržnica robova u SAD-U. Robovi su sagradili čak i zid po kojem je ime dobio Wall Street. I oni koji su živjeli u zonama bez ropstva, ne samo u SAD-u, nego i njihovoj kolonijalnoj „majci“ Velikoj Britaniji, rutinski su poslovali s vlasnicima robova i biznisima povezanima s ropstvom. Britanski i nizozemski doseljenici oslanjali su se na ropski rad kako bi utemeljili farme i nove gradove. Robovi su dovođeni da rade na poljima pamuka, šećera i duhana, a usjevi koje su brali slani su u Europu ili sjeverne kolonije i ondje prerađivani u gotove proizvode. Njihovom su prodajom financirana nova putovanja u Afriku kako bi se priskrbilo još robova i transportiralo u Ameriku.
Prljavi novac
Ova je trojna koncepcija bila vrlo profitabilna za investitore. Vlasnici plantaža zaduživali su se za kupnju brodova, robe i ljudi, a njihov je dug prodavan na tržištima kapitala, primarno u Londonu. Kasnije, u 19. stoljeću, američke banke i južne države prodavale su vrijednosne papire koji su nastali u procesu financiranja širenja plantaža robova. Da bi se smanjio rizik kojem su se vlasnici izlagali tijekom prisilnog dovođenja ljudi iz Afrike u Ameriku ugovarane su police osiguranja. Štitile su od rizika potonuća broda i gubitka robova. Neke od najvećih osiguravajućih kompanija u SAD-U: New York Life, AIG i Aetna prodavale su police po kojima je vlasnicima robova isplaćivana naknada ako su robovi koje posjeduju ozlijeđeni ili ubijeni. Američko gospodarstvo razvijalo se do sredine 19. stoljeća na izvozu sirovine pamuka: na to se odnosilo više od polovice američkih isporuka. Ono što nije prodano u inozemstvu poslano je u mlinove u sjevernim državama, uključujući Massachusetts i Rhode Island, da bi se pretvorilo u tkanine. Prljavi novac koji je tako zarađen nije se držao u madracima: banke su ga čuvale kao depozite, a robove definirale kao imovinu pri procjeni bogatstva svojih klijenata. Posljednjih godina američke su se banke javno ispričale za ulogu koju su igrale u ropstvu. JP Morgan Chase, najveća banka u SAD-U, priznao je 2005. da su dvije njegove podružnice, Citizens‘ Bank i Canal Bank u Louisiani, prihvaćale robove kao kolateral. Ako su vlasnici plantaža kasnili s otplatom kredita, banke su preuzimale vlasništvo nad robovima. Nisu jedini. Banke iz kojih su poslije nastale i Citibank, Bank of America i Wells Fargo također su Posljedice ropstva osjećaju se i danas Samo dvije ulice dalje od Njujorške burze bila je najveća tržnica roblja na popisu američkih financijskih kompanija koje su imale koristi od trgovine robljem.
– Ropstvo je bila izuzetno važna činjenica američke ekonomije – slaže se Sven Beckert, profesor američke povijesti na Sveučilištu Harvard. Čak i gradovi koji nisu imali veliku ulogu u trgovanju robovima, poput Bostona, ostvarivali su koristi od poslova povezanima s eksploatiranjem robova. Trgovci Nove Engleske zarađivali su prodajući drvo i led na jugu i Karibima. Zauzvrat su sjeverni trgovci kupovali sirovi pamuk i šećer. Tvornice tkanina u Novoj Engleskoj igrale su ključnu ulogu u američkoj industrijskoj revoluciji, ali njihova opskrba pamukom