COVID-19 pandemija pokrenula je brojne rasprave i u svijetu osiguranja među kojima je najviše pažnje privuklo pitanje da li je rizik prekida rada uslijed COVID-19 pokriven All Risk policom osiguranja imovine. Šta je s drugim vrstama osiguranja? Ima li i, ukoliko Da, kakva je veza COVID-19 i najrasprostranjenijih polica neživotnog osiguranja u Srbiji - Osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu učinjenu trećim osobama (u daljem tekstu: osiguranje od autoodgovornosti)? Na prvi pogled, bez međusobne zavisnosti i nespojivo. Ipak ovdje, sa stanovišta odgovornosti, se naročito zanimljivom čini situacija kod pružatelja usluga javnog gradskog i prigradskog prijevoza putnika (trećih osoba) u cestovnom prometu.
Osiguranje od autoodgovornosti u Republici Srbiji predstavlja zakonski obavezno osiguranje. Članom 18. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju definira se obaveza i obujam pokrića:
Vlasnik motornog vozila dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom motornog vozila učini trećim osobama uslijed smrti, povrede tijela, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, osim za štete na stvarima koje je primio na prijevoz(1).
Dakle, vrste šteta učinjena prilikom upotrebe motornog vozila trećim osobama uslijed kojih polica pruža pokriće su međusobno nezavisne jedne od drugih. Npr. da bi se polica aktivirala nije neophodno da narušavanje zdravlja nastupi zajedno s povredom tijela, da povreda tijela prethodi narušavanju zdravlja ili da povreda tijela u budućem periodu mora nastupiti.
Uvjeti osiguratelja osiguranje od autoodgovonosti definiraju u skladu sa spomenutim zakonom. Oni ni na koji način ne smiju pružiti manje prava oštećenim osobama od zakona. Ukoliko bi čak pojedine odredbe tako nešto i definirale, ne bi imale pravni utjecaj i umjesto njih bi se u spornom dijelu primjenjivao Zakon. Također, važno je spomenuti da Uvjeti osiguranja u svojim isključenjima, ograničenjima i gubitku prava iz osiguranja zarazne bolesti ne spominju ni u jednom kontekstu.
Prema Zakonu o obaveznom osiguranju u prometu vlasnici autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom i prigradskom prijevozu pored osiguranja od autoodgovornosti dužni su imati ugovorenu i policu osiguranja putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja(2). Ovdje, za razliku od osiguranja od autoodgovornosti, Uvjeti osiguratelja zarazne bolesti ne smatraju nesretnim slučajem te ih isključuju iz osiguravajućeg pokrića. Naravno, djelatnost je potrebno u svemu, a ne samo u segmentu osiguranja, obavljati u skladu sa zakonskom regulativom koja je regulira.
Tokom trajanja izvanrednog stanja koje je na teritoriji Republike Srbije proglašeno radi suzbijanja i sprečavanja širenja zarazne bolesti COVID-19, Vlada je donela Uredbu o mjerama za vrijeme izvanrednog stanja gdje u članu 4b. zabranjuje obavljanje javnog prevoza putnika u cestovnom prometu autobusima, osim posebnog linijskog prijevoza, koje će gospodarski subjekti obavljati
isključivo radi realizacije radnih zadataka zaposlenih(3).
Dana 30.04.2020. godine na snagu je stupila Odluka o ublažavanju mjera zabrane obavljanja javnog prevoza putnika za vrijeme izvanrednog stanja kojom se od 8. svibnja 2020. godine dozvoljava obavljanje gradskog i prigradskog prevoza putnika u cestovnom i željezničkom prometu.
Jedinice lokalne samouprave dužne su obavljanje gradskog i prigradskog prevoza organizirati na način dat Instrukcijom za osiguraniziranje javnog gradskog, prigradskog i lokalnog prijevoza u primjeni mjera prevencije, sprečavanja širenja i smanjenja rizika bolesti COVID-19, Kriznog stožera za suzbijanje zarazne bolesti COVID-19 od 28. travnja 2020. godine 08 broj 53-3455/2020-1 (u daljem tekstu: Instrukcija)(5).
Instrukcijama su, između ostalog, predviđena stroga pravila i uvjeti pod kojima djelatnost mora obavljati vozač (u točki 2), obavezne dodatne aktivnosti ostalih službenih osoba koja se moraju nalaziti u vozilu prijevoznika (u točkama 3, 5 (u vezi sa 8) i 8), način obilježavanja (u točkama 6 i 7) i higijenskog održavanja vozila (u točkama 11 i 12)(6).
Uvjeti pod kojim prijevoznik organizira vožnju putnika u pogledu higijene bitni su i tokom uobičajenog stanja u zemlji. U prilog ovome govori članak 7. Zakona o ugovorima o prijevozu u cestovnom prometu. Također, spomenuti Zakon definira da:
1. Prijevoznik odgovora za štetu nastalu zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja putnika prouzrokovanih udesom ili nezgodom u toku prijevoza, odnosno dok se putnik nalazio u vozilu ili dok je ulazio u vozilo ili izlazio iz vozila(7).
2. Prijevoznik odgovora za štetu koju putniku prouzrokuje osoba koja je po njegovom nalogu radila na izvršenju prijevoza(8).
Pod osobom bi prema Instrukcijama to bili zaposleni kod prijevoznika (točka 8. Instrukcija) i vozač (točka 2. Instrukcija).
3. Prijevoznik odgovara za štetu nastalu zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja putnika, osim ako dokaže da je šteta prouzrokovana radnjom putnika, ili drugim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti(9)
Kada uzmemo u obzir nove mjere koje definiraju način obavljanja djelatnosti počev od 08. svibnja 2020. godine, zakonom i ujettima definiran obujam pokrića kod osiguranja od autoodgovornosti, postavlja se pitanje da li je i u kom broju došlo do podnošenja odštetnih zahteva Osigurateljima od strane putnika? Vjerovatno nije jer je 07.05., dan prije njihove primjene, spomenuta odluka iz obavezne pretvorena u preporuku. Samim tim odgovornost prijevoznika je postala osobna odgovornost pojedinca, tj. putnika.
Od 23.06.2020., odlukom Kriznog stožera za zaštitu zdravlja stanovništva od zarazne bolesti COVID-19, obavezno je korištenje zaštitnih maski u gradskom i međugradskom prijevozu. Putnicima koji ne nose maske neće biti dopušten ulaz u prijevozna sredstva(10). Priopćena odluka govori isključivo o obavezi korištenja maski od strane putnika; odgovornost (osim osobne) i kazne nisu predviđene(11).
Prethodno donijeta Instrukcija je bila znatno preciznija jer je pored korištenja zaštitnih maski bilo definirano da je potrebno i na pravilan način njihovo nošenje(12).
Da je došlo do primene Instrukcija (bez preinačenja iz obaveznih u preporuke) u slučaju propusta prijevoznika pri provođenju mjera, da li bi putnik, koji je obolio od zarazne bolesti, imao osnova potraživati naknadu po polici osiguranja od autoodgovornosti vlasnika vozila pitanje je na koje u praksi nećemo dobiti odgovor.
Pojavom COVID-19 je uslijed različitih tumačenja ugovorenih uvjeta osiguranja i definicija pokrića došlo do velikog broja podnijetih odštetnih zahtjeva, tužbi i sporova na globalom nivou. Tokom procesa njihovog vođenja i rješavanja, dolazi do generiranja velikih troškova za sve uključene strane. Kao i zakoni, savršeni uvjeti osiguranja ne postoje. Njihovom dopunom i izmenama, u zavisnosti od promjena okolnosti, rizika, prakse i sagledavanja potencijalno spornih situcija možemo ih poboljšati.