Nedavno nas je napustio gospodin Ante Lui, čovjek kojega se sjećaju svi zaljubljenici u osiguranje i koji se, kroz svoju dugogodišnju, ustvari cjeloživotnu, djelatnost u osiguranju, upisao u povijest hrvatskog osiguranja. Rođen u Zagrebu, s genima koje mu je usadila ljepota bokeljskog zaljeva, i smislom za urednost, red i požrtvovnost, osnovno i gimnazijsko (klasična gimnazija) obrazovanje stječe u rodnom gradu (1959.), u kojemu i diplomira na Pravnom fakultetu 1964.g. Prve konkretne korake i saznanja u pravničkom životu stječe kao pripravnik na Općinskom sudu u Zagrebu, a pravničku zrelost potvrđuje polaganjem pravosudnog ispita 1968. Iste godine zapošljava se u Croatia, zajednici osiguranja i reosiguranja. Od tada životni će mu put biti usko vezan uz osiguranje u kojemu ostaje do odlaska u mirovinu, odnosno do završetka pravobraniteljskog mandata (2007.). U Croatia osiguranju, filijala Motornih vozila, obavlja razne dužnosti: referent za obradu i likvidaciju šteta, a od 1974. i direktor Filijale. Iz Filijale biva premješten u Direkciju Croatia osiguranja (1984.), gdje vodi poslove Odjela međunarodnih šteta, što će ga kasnije usmjeriti upravo u pravcu uređenja i koordiniranja poslova s međunarodnim elementom. S tog mjesta odlazi na mjesto pomoćnika generalnog direktora Croatia osiguranja (1990.) Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske i potrebe da se Država u prometnom smislu integrira u međunarodni sustav osiguranja motornih vozila, a poslije osnivanja nacionalnog Ureda (HUO - 1992.) postaje njegov direktor, što ostaje do 2007.g. Kao direktor Hrvatskog ureda za osiguranje, uz podršku Upravnog odbora, vrlo brzo uspijeva ono što se u tom času činilo nemogućim: Republika Hrvatska je primljena u sustav Zelene karte (1992.) dok se rat još vodio i dok nije imala efektivnu kontrolu čitavoga državnog područja (što je bitan uvjet članstva u Sustavu). Zbog izuzetno dobrog i korektnog ponašanja hrvatskih osiguratelja u izvršavanju svojih obveza u sustavu Zelene karte, Skupština Savjeta ureda prima Hrvatsku u podsustav Registarske pločice (1998.), čime je u prometnom smislu Republika Hrvatska u potpunosti integrirana u europske sustave sigurnosti i osiguranja u cestovnom prometu. To je potvrđeno i primanjem Hrvatske u krovnu europsku osigurateljnu organizaciju (CEA, danas Europe insurance, 2002. u svojstvu promatrača, 2007. u punopravno članstvo).
Nakon plodnog i uspješnog rada u funkciji direktora HUO-a, g. Lui odlazi u mirovinu (2007.) i iste godine postaje prvi Pravobranitelj osiguranja, što ostaje do kraja aktivnog djelovanja u osiguranju (2014.).
U svojoj dugogodišnjoj osigurateljnoj karijeri g. Lui se aktivno bavi i naukom: sudjeluje u brojnim konferencijama, domaćim i inozemnim, objavljuje stručne članke iz osiguranja, a uz suautorstvo objavljuje i dvije knjige. Pokreće stručno-informativni Bilten HUO-a, izdaje okružnice i usmjerava djelatnost osiguranja, posebno u segmentu obrade i isplate odštetnih zahtjeva iz ugovora o obveznim osiguranjima u prometu. U svom radu, kao i u pisanim okružnicama, insistira na korektnom ponašanju osiguratelja, izvršavanju njihovih obveza na temelju etično-moralnih načela struke, upućuje na vođenje računa o konačnom cilju osiguranja – socijalnoj funkciji zaštite za slučaj nastupa osiguranog rizika. Znajući da bez obrazovanja nema stručnih kadrova – priprema teren za osnivanje Centra za edukaciju kadrova u osiguranja (CEDOH), u čijem radu rado sudjeluje i kao predavač.
Uz sve navedeno, g. Lui je ostao skroman čovjek, poštujući sugovornike, uvažavajući njihova stajališta, spreman primiti svakoga tko ga je trebao i – na svoj način – pokušao riješiti nastali problem bez suda i suđenja, zbog čega je i bilo jednostavno osnovati Centar za mirenje pri HUO-u.