Najava demontaže mine iz riječkog lučkog akvatorija i, povezano s tim, evakuacija gotovo polovice staroga grada, nije uznemirila samo stručnjake zaposlene oko sigurne demontaže mine, i stanare odnosno vlasnike stanova, kuća i poslovnih prostora u moguće ugroženom području, već i osiguratelje, koji po prirodi posla žive s neizvjesnošću i rizikom. Naime, potiho se postavilo pitanje: što je s osiguranjem, ako, nedajbože, nešto pođe po zlu? Bi li osiguratelji platili eventualne štete ili ne bi.
Neki su se odmah opredijelili: eventualna eksplozija mine je ratni rizik. Polaganje mine ili njeno bacanje iz zrakoplova, broda i sl., nesumnjivo je par excelence ratna operacija. A prema Zakonu o obveznim odnosima “Osiguratelj nije dužan naknaditi štete prouzročene ratnim operacijama…, osim ako je drukčije ugovoreno” (čl. 925., st.1. ZOO). Dakle, štete posljedice ratnih operacija relativno su isključene iz osiguranja. Isključenje iz osigurateljnog pokrića šteta koje su posljedica ratnih rizika pravda se činjenicom da je osigurateljima gotovo nemoguće kalkulirati premiju s obzirom na nemogućnost predviđanja šteta koje ratne operacije mogu proizvesti. No, ZOO dozvoljava da ugovorne stranke uključe u pokriće i ratni rizik, što – ruku na srca – gotovo nitko ne čini. Uvjeti osiguranja beziznimno isključuju iz pokrića štete posljedice ratnih operacija u svim vrstama osiguranja, pa tako i kod tzv. požarnih osiguranja zgrada, stanova, poslovnih prostora i sl. ZOO ne definira ratni rizik, ratne operacije, ne određuje vremenski period koji mora proteći od pojave ratne operacije da bi se takav rizk smatrao osiguranim. To znači da su i eksplozije mina postavljenih davno, prije gotovo osamdeset godina – još uvijek ratni rizik.Prema tome – isključen iz osiguranja.
Drugi postavljaju pitanje opravdanosti isključivanjaiz osiguranja šteta koje su posljedice ratnih operacija od prije toliko godina (sličan problem je i kod eksplozija mina zaostalih iz Domovinskog rata). Po njima, protek vremena briše događaju svojstvo ratnog rizika, pa bi te štete trebale biti uključene u osiguranje, jer se, sukladno statističkim podacima, za takve slučajeve dostatna premija osiguranja može lako utvrditi.
Kao što vidimo iz ova dva suprotna mišljenja proizlazi neizvjesnost i nesigurnost za osiguranike, koji su uredno osigurali svoje stanove, zgrade, poslovne prostore. Uz konstataciju da su oni, koji i eksploziju mine postavljene prije toliko godina smatraju ratnim rizikom isključenim iz osigurateljnog pokrića, brojniji. Ipak, s obzirom na opasnost mina zaostalih iz prošlih ratova još uvijek postoji (kažu da ih u riječkom akvatoriju, ali i na kopnu, po gradu, ima još, a da ne govorimo o miniranim područjima u Domovinskom ratu), bilo bi dobro da osiguratelji zauuzmu jedinstveno stajalište po tom problem: jesu li štete od takvih eksplozivnih naprava pokrivene ili nisu.