Sabor je nedavno razmotrio prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, čija je najava već prije bila izazvala burnu raspravu među zainteresiranim stranama (autoservisi, osiguratelji, odvjetnici…). Na zadnjoj sjednici sabora raspravljalo se o prijedlogu Zakona. U diskusiji su se čula interesantna razmišljanja vrlih zastupnika, pa i vrlo ozbiljnih pitanja, koja su se ticala Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (visina premije koju plaćaju vozači, intervencija države, jedinstveni počekni rok u osiguranju od autoodgovornosti, postupak naknade štete kad je u pitanju strano vozilo kao uzročnik nezgode…), ali i nekih drugih zahtjeva (problem osiguranja usjeva, voćnjaka i sl.).
Pažnju svakako privlači pitanje jednog zastupnika zašto Zagorci plaćaju najveću premiju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (koja je, prema riječima toga zastupnika, 70% ili 50% skuplja od premije u susjednim registarskim područjima). Iz izlaganja se vidi apel i želja da Država nešto učini, dakle, da intervenira u iznos premije koji plaćaju vozači silom propisa o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Ne ulazeći u točnost navoda poštovanog zastupnika o najskupljoj premiji koju plaćaju Zagorci, njegovo priželjkivanje državne intervencije u premije osiguranja je – izlazak iz pravnog okvira koji uređuje općenito djelatnost osiguranja (a hrvatski pravni okvir je u potpunosti usklađen s onim EU prava). Naime, od dana stupanja Republike Hrvatske u puno članstvo EU prestale su ovlasti Države da intervenira i propisuje iznose premija osiguranja, pa i onih obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Premiju osiguranja određuju slobodno i svojevoljno sami osiguratelji, a njihova je obveza odrediti iznose premija sukladno „propisima, osiguravateljnim načelima i pravilima struke“ (čl. 10. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Upravo je to jedina nadležnost Države (preko nadzornog tijela – HANFA-e), a svrha toga jeste omogućavanje trajnog „ispunjavanja svih obveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju, uključivo i formiranje tehničkih pričuva za ,,,osiguranje“ HANFA može provjeravati samo to jesu li „podloga i ostali elementi korišteni za izračun premije osiguranja“ sukladni propisima Republike Hrvatske.
Dakle, i kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti osiguratelji su slobodni, držeći se gore navedenih načela, određivati premiju osiguranja, sukladno težini preuzetih rizika (aktuarska statistika i proračuni). Istina je da neki osiguratelji koriste tzv. komercijalne tarife, kod kojih je visina premije određena svrhom koju se želi postići (konkurencija na tržištu, zauzimanje bolje pozicije i sl.), ali i te tarife premija moraju biti u skladu s gore navedenim načelima određivanja premije.
Nije na odmet podsjetiti slučaj Komisija v. Italia: osiguratelji u Italiji su svojevremeno za južni dio Italije (područje ispod Rima) odredili dvostruko veću premiju osiguranja od automobilske odgovornosti u odnosu na dio Italije sjeverno od Rima, odnosno – nisu željeli uopće raditi na tom području; obrazloženje: na Jugu su štete bile brojnije i veće od onih na Sjeveru); Država je osiguratelje pritisnula da i za Jug odrede premije kao za Sjever, odnosno silila je osiguratelje da i na Jugu posluju i obavljaju osiguranje od automobilske odgovornosti. Komisija je takav postupak Države smatrala nedopustivim i protupravnim EU odredbama.
Prema tome, nema mogućnosti da Republika Hrvatska intervenira u premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određujući njihovu visinu, mimo načela koja smo naprijed spomenuli. A Zagorcima preostaje samo to da na tržištu osiguranja potraže najpovoljniju ponudu osiguranja (a najjeftinija nije uvijek i najpovoljnija!).