Bioraznolikost podrazumijeva ukupnu raznolikost života na Zemlji (raznolikost vrsta, genetsku raznolikost, raznolikost ekosustava i staništa). Gospodarske aktivnosti mogu izravno utjecati na prirodu i pogoršati gubitak bioraznolikosti, pri čemu gubitak bioraznolikosti može dovesti do značajnih ekonomskih rizika, potencijalno ugrožavajući financijsku stabilnost. Za osiguratelje ovaj gubitak predstavlja višedimenzionalni rizik, koji potencijalno utječe, između ostalog, na vrijednost ulaganja ili na intenzitet i učestalost osiguranih gubitaka.
Klimatske promjene značajan su pokretač gubitka bioraznolikosti, dok gubitak bioraznolikosti također doprinosi klimatskim promjenama. Kao rezultat međusobne povezanosti rizika od klimatskih promjena i rizika gubitka bioraznolikosti, postoji rizik od preopterećenja društava za (re)osiguranje u zahtijevanju posebne procjene rizika za rizike bioraznolikosti koji su usko povezani s klimatskim rizikom, kao što su npr. prirodne katastrofe (što može dovesti do potencijalnog precjenjivanja rizika). Stoga je potrebno razviti integrirane procjene klimatskih scenarija te specifične prilagođene scenarije rizika bioraznolikosti. (Re)osiguratelji su primarno izloženi neizravnim rizicima bioraznolikosti kroz svoja ulaganja i obveze (tranzicijski i fizički rizici), ali isto tako mogu se suočiti s izravnim rizicima bioraznolikosti.
Direktiva Solventnost II 2009/138 i Delegirana uredba (EU) 2015/35 utvrđuju zahtjeve za identifikaciju, mjerenje, upravljanje i praćenje rizika održivosti, uključujući rizike za okoliš, kao što su i rizici bioraznolikosti.
Slijedom navedenog, izvještaj se temelji na postojećim regulatornim zahtjevima za ORSA-u i identifikaciju i upravljanje rizicima povezanim s održivosti u Direktivi SII i Delegiranoj uredbi, sličnostima i razlikama u vezi s tretmanom ostalih rizika povezanim s održivosti, uključujući i rizike klimatskih promjena i društvene rizike, radu u tijeku kako bi se strukturirao i konsolidirao pristup upravljanju rizicima održivosti u „planove rizika održivosti“ te ranijem EIOPA-inu
dokumentu o rizicima povezanim s prirodnim nepogodama.
U odnosu na tržišne prakse, identifikacija, mjerenje i upravljanje rizicima bioraznolikosti od strane industrije (re)osiguranja još uvijek je u ranim fazama, posebno u pogledu aktivnosti preuzimanja rizika, a rizik bioraznolikosti uglavnom se promatra kao reputacijski rizik. Preporučuje se ne tretirati rizik gubitka bioraznolikosti isključivo kao reputacijski rizik, razdvojiti rizike klimatskih promjena i rizik gubitka bioraznolikosti te implementirati pristup temeljen na riziku kako bi se mogli pratiti učinci provedenih mjera.
Izvješće je strukturirano na sljedeći način:
• Poglavlje 2: Definicija rizika bioraznolikosti
• Poglavlje 3: Tržišne prakse
• Poglavlje 4: Procjena rizika bioraznolikosti u Direktivi Solventnost II
• Poglavlje 5: Zaključci.
Savjetovanje traje od 4. prosinca 2024. do 26. veljače 2025.