Tužitelj nema pravo na isplatu osiguranu svotu jer je u času sklapanja dva ugovora o osiguranju života između stranaka već nastao osigurani slučaj.
Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:
- da je … tužitelj ispunio dva formulara tuženika koji predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju života sa učešćem u dobitku u skladu s uvjetima tuženika i to … i … sa početkom osiguranja … u trajanju od 18 godina,
- da je tuženik ponude primio … i …,
- da se … nastupio osigurani slučaj,
- da je tuženik … izdao dvije police životnog osiguranja te ih dostavio tužitelju,
- da je tužitelj … prijavio tuženiku nastup osiguranog slučaja, za koji mu je tuženik odbio isplatiti ugovorenu svotu.
Pravilno je pravno stajalište drugostupanjskog suda da nije osnovan ni postavljeni tužbeni zahtjev, a ni eventualno postavljeni tužbeni zahtjev.
Pri tome se drugostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 898. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Iz te odredbe proizlazi da je ugovor o osiguranju ništav ako je u času njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj.
Ugovor o osiguranju se prema odredbi čl. 901. st. 4. ZOO smatra sklopljenim kada je ponuda stigla osiguravatelju pa je pravilno pravno stajalište drugostupanjskog suda da je ugovor o osiguranju između stranaka sklopljen … i …, kada je tuženik primio ponude tužitelja, a ne ... kada je tužitelj ispunio dvije ponude tuženika za zaključivanje životnog osiguranja s učešćem u dobitku. Obzirom na nespornu činjenicu da je u međuvremenu (…) tužitelj zadobio ozljede, zbog kojih traži isplatu ugovorene svote, proizlazi da se osigurani slučaj dogodio prije sklapanja ugovora o osiguranju.
Zato tužitelj nema pravo na isplatu osiguranu svotu jer je u času sklapanja dva ugovora o osiguranju života između stranaka već nastao osigurani slučaj. Spomenuti ugovori o osiguranju su ništavi, bar ukoliko se odnose na prijeporni osigurani slučaj, jer nije ispunjena pretpostavka propisana odredbom čl. 898. st. 1. ZOO tj. da osigurani slučaj mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja.
Zbog toga je tuženik s pravom odbio isplatiti ugovorenu svotu za nastup osiguranog slučaja tužitelju.
Suprotno revizijskim navodima tuženiku, u trenutku sklapanja ugovora tj. u trenutku kada je tuženik primio ponude tužitelja, nisu bile poznate sve okolnosti tj. nije mu bilo poznato da se osigurani slučaj dogodio još … jer ga je tužitelj o toj činjenici obavijestio protekom godine dana, tj. … pa prema tome tuženiku ni u trenutku kada je izdavao police (…) nije bilo poznato da je osigurani slučaj nastupio prije sklapanja ugovora o osiguranju.
Obzirom da je tužitelj pretrpio prometnu nezgodu prije sklapanja ugovora o osiguranju to neosnovano u ovom postupku zahtjeva isplatu osigurane svote pa neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud odbijajući u cijelosti kako prvo postavljeni tako i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo.
VSRH, Rev x 454/2009-2 od 24. travnja 2012.godine.