Krađa kamiona sa robom nema značenje više sile, već se radi o riziku prijevozničke djelatnosti pa prijevoznik u cestovnom prometu odgovara za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti.
Prema odredbi čl. 671. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) prijevoznik odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji bi se dogodili od časa preuzimanja do njezine predaje, osim ako su uzrokovani radnjom ovlaštene osobe, svojstvima pošiljke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.
Odredbom čl. 17. Konvencije o Ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom („Službeni list“, FNRJ, „Međunarodni ugovori“, broj 11/58 – „Narodne novine-Međunarodni ugovor“, broj 1/92 – dalje: CMR) propisano je da prijevoznik odgovara za potpun ili djelomična gubitak robe i za oštećenje iste do kojeg dođe od trenutka preuzimanja robe do trenutka isporuke robe, a mogućnost za oslobađanje od odgovornosti za štetu propisano je odredbom čl. 17. st. 2. CMR a u svezi s čl. 18. st. 1. CMR i čl. 671. ZOO.
Kod iznijetih utvrđenja nižestupanjski sudovi su i po stajalištu ovog suda pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuženika primjenom odredbe čl. 671. st. 1. ZOO i čl. 17. i čl. 18. CMR našli odgovornim za nastalu štetu na pošiljci koja mu je kao prijevozniku dana na prijevoz jer krađa pošiljke zajedno sa kamionom nije uzrokovana radnjom ovlaštene osobe, svojstvom pošiljke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći niti otkloniti u kojem slučajevima tuženik ne bi bio odgovoran za nastalu štetu, pod pretpostavkom da je dokazao postojanje iste i kad su mu naložili da tužitelju isplati nastalu štetu koja je po nižestupanjskim sudovima utvrđena u iznosu 151.140,14 kn.
Naime, prijevoznik u cestovnom prometu odgovara za nastalu štetu na robi, koja mu je dana na prijevoz po načelu objektivne odgovornosti. Stoga prijevoznik odgovara za nastalu štetu zato što je šteta nastala krađom. U prijevozničkoj djelatnosti pod pojmom više sile ne mogu se podvesti krađa na koje se tuženik poziva i to zbog same prirode prijevozničke djelatnosti.
Krađa kamiona zajedno sa robom nije takav nepredvidiv događaj koji se ne bi mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći u smislu odredbe čl. 671. ZOO kao i odredbe čl. 17. st. 2. CMR, već predstavlja rizik prijevoznika i krađa ne oslobađa prijevoznika od odgovornosti za nastalu štetu. Sama okolnost da je vozilo sa robom bilo parkirano u blizu policijske postaje odnosno patrole ne može utjecati na oslobađanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Visina štete utvrđena je u skladu s odredbom čl. 23. st. 1. CMR.
Prema tome nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tuženik preuzeo robu na prijevoz, te zato neosnovano revident ističe da je krađa kamiona s robom razlog u kojem slučaju bi tuženik kao prijevoznik u smislu odredbe čl. 17. st. 2. CMR bio oslobođen odgovornosti za štetu koja je nastala tužitelju. Iz navedenih razloga nije ostvaren prigovor o oslobađanju tuženika nastale štete, neovisno o tome što tuženik tijekom višegodišnjeg bavljenja prijevozničkom djelatnošću nije imao saznanja da se događaju provalne krađe, kao niti prigovor da tužitelj nije platio vozarinu, obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova.
VSRH, Rev 761/2010-2 od 14. prosinca 2011. godine.