Na isključenje odgovornosti osiguratelja za isplatu osigurane svote ne primjenjuju se pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.
Revident u reviziji postavlja sljedeće pitanje: Da li se na isključenje obveze osiguratelja kod ugovora o osiguranju primjenjuju pravila o isključenju odgovornosti kao kod izvanugovorne odgovornosti za štetu ili ne ?
U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odbijajuću presudu u odnosu na prvotuženika i naložio je prvotuženiku da plati tužitelju iznos od 7.200,00 kn, zajedno s pripadajućim kamatama.
Kod toga nije sporno da se odgovornost prvotuženika temelji na ugovoru o osiguranju koji je tužitelj sklopio s prvotuženikom (polica osiguranja od 26. listopada 1999.). Drugostupanjski sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je kritične zgode tužitelj upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,95 g/kg, te da je alkoholiziranost tužitelja bila u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Kod toga drugostupanjski sud smatra da je nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% doprinijelo nepoznato vozilo, koje je tužitelju dolazilo u susret, a 80% tužitelj koji je vozio u alkoholiziranom stanju, pa je primjenjujući pravila o podijeljenoj odgovornosti obvezao prvotuženika isplatiti tužitelju iznos od 7.200,00 kn.
Prema odredbi čl. 9. st. 1. toč. 8. Općih uvjeta tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja od 15. ožujka 1998. isključena je u cijelosti obveza osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola na osiguranika bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak nesretnog slučaja, a smatra se da je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola ako je poslije nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija veća od 0,80 g/kg kod vozača alkohola u krvi, te u ovakvim slučajevima ne postoji obveza osiguratelja samo ako je takvo alkoholizirano stanje osiguranika imalo uzročnu vezu s nastankom nesretnog slučaja.
Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je alkoholiziranost tužitelja bila 0,95 g/kg, dakle više nego što je dopušteno citiranim čl. 9. Općih uvjeta tuženika, te da je alkoholiziranost tužitelja bila u uzročnoj vezi s nastalim štetnim događajem, to isključenje obveze osiguratelja proizlazi iz samog Ugovora, time da su i Opći uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju.
Stoga se na isključenje odgovornosti prvotuženika za isplatu osigurane svote ne primjenjuju pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, odnosno pravila o podijeljenoj odgovornosti.
Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju prvotuženika i preinačiti presudu u odnosu na prvotuženika na način da je žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude u tom dijelu odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. I., te u dijelu pod toč. II. gdje je tužitelj obvezan prvotuženiku nadoknaditi troškove postupka, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.
VSRH, Rev x 855/2011-2 od 14. ožujka 2012. godine.