Bračnom drugu pripada naknada štete za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta drugog bračnog druga koji se očituje gubitkom spolne moći.
Odlučujući o odštetnom zahtjevu tužiteljice Lj. M., supruge tužitelja, za naknadu nematerijalne štete po osnovi duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta supruga koji se temelji na odredbi čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 – dalje: ZOO), prvostupanjski sud je taj zahtjev ocijenio osnovanim u visini iznosa od 200.000,00 kn, navodeći da bračnom drugu pripada naknada štete za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta drugog bračnog druga koji se očituje gubitkom spolne moći.
Preinačivanjem prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu drugostupanjski sud je zaključio da je s obzirom na kriterije propisane odredbom čl. 200. st. 2. ZOO opravdano dosuditi tužitelju naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 150.000,00 kn, a da je odštetni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti jer da kod tužitelja ne postoji naročito teški invaliditet koji bi kod tužiteljice izazvao duševne bolove zbog kojih bi joj bilo opravdano dosuditi novčanu naknadu prema odredbi čl. 201. st. 3. ZOO.
Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija izjavljena, tužitelj ističe da je zbog gubitke funkcije testisa izgubio osjećaj vlastite seksualnosti i pripadnosti muškom spolu te interes za suprotni spol, a time da je izgubio i važan dio osobnosti, te da je u potpunosti ostao bez sfere intimnosti koju osoba dijeli sa svojim partnerom, pa da s obzirom na te okolnosti prilikom dosude pravične novčane naknade tužitelju drugostupanjski sud nije vodio računa o značenju povrijeđenog dobra.
Pri ocjenjivanju postoji li naročito teški invaliditet neke osobe zbog kojeg bi bliskim srodnicima te osobe bilo opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, u smislu citirane zakonske odredbe, nije od značaja samo postotak invaliditeta, koji u ovom slučaju iznosi 60%, već treba cijeniti i sve druge okolnosti kroz koje se invaliditet očituje, a koje kod bliskog srodnika invalidne osobe izazivaju duševne boli.
Nedvojbeno je da s obzirom na intimnost i posebno izraženu emocionalnu povezanost bračnih drugova gubitak spolne moći, a u mladoj životnoj dobi i plodnosti, jednog bračnog druga kod drugog bračnog druga izaziva duševne bolove zbog suosjećanja s patnjama njegovog bračnog druga uzrokovanim tim hendikepom.
U konkretnom slučaju invaliditet bračnog druga tužiteljice iznosi 60%, no s obzirom na naprijed navedene okolnosti opravdano je zaključiti da je riječ o naročito teškom invaliditetu koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici za njezine duševne bolove koje zbog toga trpi.
Odlučujući o visini te naknade ovaj sud je vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja te kriterijima propisanim odredbom čl. 200. st. 2. ZOO visinu naknade utvrdio u iznosu od 70.000,00 kn.
Slijedom izloženog proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u visini tog iznosa, te kada tužitelju nije dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 200.000,00 kn.
VSRH, Rev 724/2008-2 od 27. siječnja 2010. godine.