Kad je između stranaka ugovorena valutna klauzula tako da je valuta obveze strana valuta, a valuta plaćanja domaća valuta, u slučaju zakašnjenja, vjerovniku pripada zatezna kamata po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju u toj stranoj valuti do 1. siječnja 2008., kada je na snagu stupio Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05), a od 1. siječnja 2008. na temelju odredbe čl. 29. toga Zakona.
"Prema shvaćanju ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju na dosuđeni iznos glavnice 67.963,00 EUR dosudili zateznu kamatu po stopi koju je banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju po dospijeću svakog pojedinog iznosa do isplate.
Naime, u konkretnom slučaju ugovorom o zakupu poslovnog prostora broj 01-2172 od 13. srpnja 1998. uz valutnu klauzulu ugovorene stranke su visinu dužnikove obveze vezale uz tečaj strane valute (DEM), ugovorile su, dakle, valutnu klauzulu. U smislu odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/91) kada je ugovorena valutna klauzula, stranu valutu (valutu ugovora) se preračunava u domaću (valutu plaćanja) prema tečaju na dan plaćanja, ako stranke nisu drugačije ugovorile. Smisao te zakonske odredbe, a kako to pravilno tvrdi i revident, jest da tijekom cijelog vremena svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu. Odredba čl. 395. st. 2. ZOO/91 je dispozitivna pa stranke mogu ugovoriti da će vrijednost dužnikove novčane obveze u valuti plaćanja odrediti po tečaju koji vrijedi na neki drugi dan što prethodi danu ispunjenja dužnikove obveze. Međutim, u ovoj pravnoj stvari stranke to nisu učinile.
Prema tome, kada je između stranaka, a kako je to u predmetnoj situaciji utvrđeno, ugovorena valutna klauzula, tako da je valuta obveze strana valuta, a valuta plaćanja domaća valuta, u slučaju zakašnjenja vjerovniku pripada zatezna kamata po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju, i to u stranoj valuti, i to do 1. siječnja 2008. (dan stupanja na snagu novog Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05), a od 1. siječnja 2008., na temelju odredbe čl. 29. ZOO/05 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena.
S obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 394. ZOO/91. Stoga nije u pravu revident kada tvrdi da mu je trebalo dosuditi zateznu kamatu prema Zakonu o zateznim kamatama i Uredbi o visini stope zatezne kamate, odnosno sukladno čl. 271. ZOO-a, jer se navedene odredbe odnose na plaćanje zatezne kamate na novčane obveze u domaćoj valuti, pa budući da se radi o obvezi izraženoj u stranoj valuti, tada vjerovniku pripada zatezna kamata po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge građana po viđenju na valute obveze kako su to pravilno odredili i nižestupanjski sudovi."
VSRH, Revt 113/12-2 od 19. studenog 2013. godine.