Regresni zahtjev osiguratelja za štetu isplaćenu oštećenicima prema svom osiguraniku koji je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, zastarijeva u općem zastarnom roku.
"Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguravatelja, za isplatu utužene svote koju je isplatio oštećenicima s naslova naknade štete proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio 31. prosinca 2001., a koji je skrivio tuženik upravljajući pod utjecajem alkohola osobnim vozilom osiguranim kod tužitelja na temelju AO police čiji su sastavni dio Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti).
Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 3. Uvjeta, osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja, ako je u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila pod utjecajem alkohola. Smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola:
a) ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5‰ i više);
b) ako se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.
Odredbom st. 3. toč. 2. istog članka Uvjeta propisano je, međutim, da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba spomenutog članka ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.
Budući da je analizom tuženikove krvi utvrđeno da je u trenutku predmetne prometne nezgode tuženik imao najmanje 0,56 g/kg apsolutnog alkohola u krvi (stručno mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 17. siječnja 2002.), a tuženik nije dokazao da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s tom činjenicom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je žalitelj izgubio svoja prava iz osiguranja prema navedenoj odredbi čl. 3. st. 1. toč. 3.a Uvjeta.
Neosnovano žalitelj ponavlja i prigovor zastare budući da je utuženo potraživanje tužitelj platio 24. travnja 2002. i 26. ožujka 2003., a tužba podnesena 2. kolovoza 2006.
Naime, radi se o regresnom zahtjevu osiguratelja za štetu isplaćenu oštećenicima prema svom osiguraniku koji je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, a koje potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a ne u roku iz čl. 380. ZOO-a, jer se ne radi o potraživanju osiguratelja iz ugovora o osiguranju, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Jednako tako, žalitelj neosnovano prigovara i dosuđenoj visini budući da je ista utvrđena sukladno odredbi čl. 3. st. 3. toč. 3. Uvjeta prema službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku."
Žs u Zagrebu, Gžn-2740/09 od 11. rujna 2012. godine.