Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: Hanfa) zaprimila je 8. ožujka 2021. upit u vezi s tumačenjem odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) koji glasi: je li društvo za osiguranje dužno Ieasing društvu (davatelju leasinga), kao osiguraniku iz ugovora o osiguranju, nadoknaditi štetu na vozilu, u slučaju da primatelj leasinga (korisnik vozila) nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj je prouzročena šteta od vozila u vlasništvu istog Ieasing društva (davatelja leasinga). S obzirom na to da predmetni upit upućuje na nužnost poticanja, organiziranja i nadgledanja mjera za učinkovito funkcioniranje financijskih tržišta u smislu ujednačavanja postupanja subjekata nadzora iz članka 2. točke 2. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Narodne novine br. 140/05 i 12/12) postupa se kako slijedi.

Na temelju odredbe članka 15. točke 4. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga Hanfa je na sjednici Upravnog vijeća održanoj 22. travnja 2021. donijela

SLUŽBENO STAJALIŠTE

I. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 2. ZOOP-a propisano je kako je jedno od obveznih osiguranja u prometu i osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (u daljnjem tekstu: AO osiguranje). Pojam vlasnika vozila nije definiran odredbama ZOOP-a, pa stoga u smislu propisa o obaveznom AO osiguranju on nema posebno značenje te se treba tumačiti u svjetlu odredbi općeg građanskog stvarnog prava. Pretpostavlja se, dok se ne dokaže suprotno, da je vlasnik vozila osoba koja je u tom svojstvu navedena u prometnim dokumentima i javnopravnim ispravama o vozilu(1).

Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ZOOP-a vlasnik prijevoznog sredstva dužan je za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu. Pojam korisnika prijevoznog sredstva definiran je ZOOP-om kao fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom(2).

Taj pojam, dakle, potencijalno obuhvaća vrlo širok krug osoba koje bi se mogle naći u posjedu vozila npr. temeljem ugovora o najmu, zakupu, zatim na temelju posudbe, ostave itd. Slijedom navedenog, nema dvojbe da se korisnikom vozila prema tome ima smatrati primatelj leasinga kad je riječ o vozilu u leasingu, s obzirom na to da leasing društvo kao vlasnik vozila upravo primatelju leasinga za vrijeme trajanja ugovora o leasingu ustupa posjed vozila i pravo korištenja vozilom (3).

S tim u vezi, ukazuje se na odredbu stavka 3. istog članka prema kojoj se, ako je prijevozno sredstvo, sukladno propisima o registraciji, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe tog zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva.

Nadalje, što se tiče oštećenika, ZOOP u članku 3. stavku 1. točki 8. definira pojam oštećene osobe kao svake osobe kojoj je nanesena šteta na stvarima i/ili na osobama, i koja na temelju tog zakona ima pravo podnijeti odštetni zahtjev.

Odredbom članka 22. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. ZOOP ne daje definiciju trećih osoba već u članku 23. navodi tko ne može biti treća osoba:

1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača,

2. vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima,

3. suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata,

4. suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata,

5. suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata,

6. oštećena osoba kojoj je šteta nastala:

a. zbog uporabe vozila na športskim priredbama koje se održavaju na cesti ili dijelu ceste zatvorenom za promet drugim vozačima, a kojih je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe,

b. zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,

c. zbog ratnih operacija, pobuna ili terorističkog čina, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem.

Dakle, u smislu odredbe članka 23. ZOOP-a vlasnik, suvlasnik, zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta ni u kom slučaju ne mogu se smatrati trećom oštećenom osobom u pogledu štete na stvarima.

II. Slijedom svega navedenog, u slučaju da su u prometnoj nesreći sudjelovala vozila (objekti leasinga) koja su u nedvojbenom vlasništvu istog leasing društva (davatelja leasinga), mišljenje je Hanfe da se takvo leasing društvo, uzimajući u obzir odredbe članka 23. ZOOPa, ne može smatrati trećom osobom u pogledu štete na stvarima u smislu odredbe članka 22. stavka 1. ZOOP-a, neovisno o tome nastupa li leasing društvo u ugovoru o osiguranju kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik ili samo kao osiguranik i neovisno o tome nastupa li primatelj leasinga kao ugovaratelj osiguranja ili ne.

Mišljenje je Hanfe kako se trećom osobom, na temelju članka 22. stavka 10. ZOOP-a, smatra isključivo primatelj leasinga, koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a koji nije odgovoran za prometnu nesreću u kojemu mu je prouzročena šteta od vozila istog davatelja leasinga.

Prema navedenoj odredbi, primatelj leasinga koji se smatra trećom osobom ovlašten je podnijeti odštetni zahtjev koju je društvo za osiguranje dužno nadoknaditi te nema zakonske zapreke da se prava i obveze primatelja i davatelja leasinga s tim u vezi dodatno urede ugovorom o leasingu.

Slijedom svega navedenog, prema mišljenju Hanfe, društvo za osiguranje nije dužno izravno Ieasing društvu, kao osiguraniku iz ugovora o osiguranju, neovisno o tome što primatelj leasinga (korisnik vozila) nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj je prouzročena šteta od vozila u vlasništvu istog Ieasing društva (davatelja leasinga), nadoknaditi štetu.

1 Ćurković, M., Obvezna osiguranja u prometu, Inženjerski biro, Zagreb, 2007., str. 63
2 Članak 3. stavak 1. točka 3. ZOOP-a
3 Radionov, N., Vincenca Padovan, A., Sudar vozila u vlasništvu istog leasing društva i problem treće osobe iz AO osiguranja, Zbornik PFZ, 62, (4) 1043-1076 (2012), str. 1055

NatragTisakDiskutirajte o temi na forumu

Osiguranje Forum

Posjeti forum