U poplavi najrazličitijih informatičkih rješenja od kojih se svi redom zovu informacijski sustavi i nije jednostavno pronać jednoznačan odgovor na gornje pitanje. Postavljanjem ključne riječi na internet tražilicama dobit ćete mnoštvo ponuđenih rezultata tipa: Integralni informacijski sustav plaća, Integralni informacijski sustav šteta, Knjigovodstveni informacijski sustav, Integralni informacijski sustav premijskog knjigovodstva, Sustav za analizu podataka, Sustav za obračun plaća, Sustav za upravljanje dokumentima ...
Možda ovakvi odgovori za nekoga i predstavljaju informacijske sustave, ali zasigurno ne sustave kakva trebaju osiguravatelji. Posebno je pretenciozno ovakve sustave nazvati integralnim, jer sam pojam integralnosti podrazumijeva i objedinjenje. Ovako definirani sustavi i u samom nazivu kriju upravo riječ razjedinjenje, jer kako razviti samo dio sustava i nazvati ga integralnim, kad ste na taj način upravo iz prirodno integrirane poslovne cjeline izdvojili jedan njen dio i cjelinu učinili ne integralnom.
Još jedna općeprihvaćena neistina da je informacijski sustav isključivo računalno zasnovan često dovodi do zabune u poimanju pojma informacijskog sustava. Informacijski sustavi su postojali oduvijek i davno prije pojave računala i modernih informacijskih tehnologija. Svaki sustav pa tako i poslovni o kojem je ovdje riječ od samog početka ima svoj informacijski sustav jer inače ni on sam ne bi mogao postojati, odnosno biti sustav jer sama riječ sustav podrazumijeva da pojedini dijelovi međusobno komuniciraju.
Učinkovitost bilo kojeg sustava direktno je ovisna o komunikaciji pojedinih čimbenika, odnosno kvalitete i učinkovitosti informacijskog sustava.
Mi ovdje pak govorimo o osiguravajućem društvu, a koje je u pravnom smislu trgovačko društvo sa svim svojim prepoznatljivim elementima u tom smislu: odjelima, sektorima, rukovoditeljima, djelatnicima, kupcima, dobavljačima, osnovnim sredstvima i sl. , ali i sa specifičnim poslom koje uključuje: aktuare, agencije, poslovnice, zastupnike, procjenitelje, filijale i sl.
Činjenica da je osiguravajuće društvo u biti trgovačko društvo određuje da u tom smislu mora imati „klasični poslovni informacijski sustav“ koji će pokrivati poslovne procese kao što su: Materijalno knjigovodstvo, Financijsko knjigovodstvo, Obračun plaća, Kadrovski poslovi, Osnovna sredstva, Sitni inventar, Praćenje troškova …, odnosno sve ono što je svakom trgovačkom društvu potrebno.
Dok informatičke potrebe većina drugih trgovačkih društava zadovoljava „Klasičnim poslovnim informacijskim sustavom“ za osiguravajuće društvo to je tek početak priče i zadovoljenje osnovnih zakonskih formi jer prava i potpuna informatizacija osiguravajućeg društva postiže se tek kroz dobar izbor „Poslovnog informacijskog sustava osiguranja", a tek integracijom „Klasičnog“ i „Poslovnog“ informacijskog sustava doista možemo reći da imamo „Informacijski sustav osiguranja“.